Od druge polovice dvadesetog stoljeća kada započinje njen intenzivniji razvoj pa do danas televizija je doživjela korjenite promjene. Njeni začeci uglavnom su vezani uz informativni program te prijenose važnijih sportskih i društvenih događanja. Iako se i danas mogu pronaći neke poveznice s tim vremenima, razlika je ipak velika.
Danas se televizijski program može podijeliti u četiri glavne skupine: kulturno-obrazovni, zabavni, sportski i informativni.Ta podjela možda zvuči dobro, no pojava komercijalnih televizija uzrokovala je njihovu nejednaku i nepravednu zastupljenost koja se odrazila i na nacionalnu Hrvatsku televiziju. Još veći problem od toga predstavlja kvaliteta većine emisija koje se prikazuju.
Današnji program jednostavno je preplavljen emisijama koje pripadaju kategoriji nazovimo zabavnoga programa, no zapravo nisu ništa drugo nego način njegova popunjavanja. Tako tijekom radnih dana u tjednu na RTL televiziji od 11 sati ujutro do 6 sati poslije podne, znači ukupno 7 sati, imamo priliku uživati u humorističnim serijama strane produkcije kao što su Puna kuća, Korak po korak ili Dadilja. Ako ste slučajno propustili koju epizodu, ne morate se brinuti jer prvi dio ovog bloka zapravo je repriza drugog dijela bloka prethodnog dana. Kao da to samo po sebi nije dovoljno apsurdno, većina tih serija već je bila prikazivana barem tri ili četiri puta. Pa ako su nam te zastarjele teme i šale nekada i bile smiješne, očekivanje da će to opet biti nakon toliko ponavljanja, ne znam kako po vašem, ali po mome mišljenju vrijeđa inteligenciju gledatelja. Iako su to serije strane, uglavnom američke produkcije, imamo mi i svojih konja za utrku. Tako se na Novoj TV svake nedjelje prikazuje emisija Nad lipom 35 koja postiže vrlo dobre rezultate gledanosti. Okarakterizirana kao humoristično-glazbeni show, ta emisija svoj uspjeh temelji na dobro isprobanom receptu kombiniranja prizemnog humora s glazbenim brojevima, ponekad i narodnjačkog prizvuka. Osim sadržajem, emisije tog tipa ne mogu se pohvaliti ni boljom izvedbom pa se loši glumački nastupi nastoje prikriti blještavilom scenografije, a vrlo često i visokim potpeticama te kratkim suknjicama glavnih akterica.
Uz takve i slične serije postoji još jedan televizijski format koji savršeno oslikava karakter i interese današnjeg društva. To su različiti showbiz magazini kao što je npr. Red Carpet te reality emisije čiji je najpoznatiji predstavnik Big Brother. Dok se u ovom prvom utažava težnja gledateljstva za pikanterijama, ali i tragedijama iz života poznatih osoba, u drugom se do tada široj publici potpuno anonimnim osobama daje prilika da osvoji velik novac, ne radeći ništa osim dopuštajući da ih ljudi gledaju 24 sata na dan. Projekt koji mnogi opisuju kao dno dna televizije ipak je zahvaljujući ukusu publike postigao veliki uspjeh. Taj „ukus publike“ upravo je i glavni krivac današnjeg stanja na televiziji. U današnje vrijeme, čija je glavna značajka užurbanost, normalno je da će čovjek kada sjedne gledati televiziju tražiti zabavu. Zbog toga i ne čudi što je to najzastupljeniji sadržaj i što se i znanstvene i informativne emisije prilagođavaju tom zahtjevu. Ipak, začuđuje ono što ljudi smatraju zabavnim. Velikim dijelom to je uvid u tuđi život koji već graniči i s voajerizmom te priprosti humor koji koristi već sto puta viđene zaplete, šale i dosjetke. No dok takve emisije samo odražavaju loš ukus publike, velik dio televizijskog programa zauzimaju i akcijski i kriminalistički filmovi te serije koji predstavljaju i opasnost, ponajprije za mlađu publiku, ali i za onu stariju što pokazuje i nedavni slučaj u Belgiji gdje je muškarac maskiran u Jokera - zločinca iz popularnog filma Batman, ušao u jaslice te ubio odgajateljicu i dva djeteta te ranio još njih jedanaestero. Iako ne tvrdim da je on taj zločin počinio upravo jer je gledao film, nitko ne može sa sigurnošću reći da ga na to nije potaknuo. Takvi, ali i puno gori filmovi s eksplicitnim prizorima nasilja prikazuju se gotovo svakodnevno u najgledanijim terminima, a njihovi junaci često predstavljaju uzor, ponajprije djeci koja ih oponašaju te tako pokazuju sve agresivnije ponašanje. Iako će neki reći da se za to ne može okriviti televizija jer postoje oznake koje upozoravaju za koju dob je određeni sadržaj, u današnje vrijeme djeca su izložena nasilju i u crtićima – vrsti koja je predviđena isključivo za njih.
Iz navedenih primjera vidljivo je da je utjecaj televizije na čovjeka iznimno snažan, no pritom se često zaboravlja i na veliki utjecaj čovjeka na televiziju. Htjeli mi to priznati ili ne, mi smo ti koji zapravo određuju što će se na njoj prikazivati. Slažem se s onima koji kažu da televizijski program nije dovoljno raznolik te da mu nedostaje emisija kulturnog, edukativnog i znanstvenog sadržaja, no činjenica je da ponuđene emisije takvog sadržaja ne ostvaruju dobre rezultate gledanosti zbog čega se najčešće i prikazuju u lošim terminima. Ako uistinu želimo da se televizijski program poboljša, trebamo krenuti od sebe samih i gledati samo ono što smatramo da je vrijedno našeg vremena, a u slučaju da se takvo što trenutno ne prikazuje, bolje je i ugasiti televizor nego gledati gluposti.
Vlatka Stojaković, 4.a
