• Zgrada izvana, iznutra, knjižnica, hol...

Rekli su...

Pitati se zašto živimo nije dakle jedna jednako slučajna zanimacija kao i skupljanje poštanskih maraka. Onaj kojeg zanimaju takva pitanja obuzet je nečim o čemu ljudi raspravljaju od početka života na ovom planetu.

Jostein Gaarder

Obljetnice

Virginia Woolf
"Fatalno je za pisca da stalno misli na svoj spol; isto je tako fatalno živjeti prosto i jednostavno kao muškarac ili žena." ...
Eugene Ionesco
„Ja ne poučavam, ne svjedočim, ne objašnjavam, nego nastojim objasniti samoga sebe…“  (Dnevnik) Eugene ...
Ranko
„Ja poštujem uspravnost, ljudsko dostojanstvo! Zgrčeni kreten u limenoj kanti što juri ulicama - zar je to još ...
Jules Verne
„Zemlja ne treba nove kontinente već novog Čovjeka." Jules Verne bio je francuski romanopisac i pjesnik, najpoznatiji po svojim ...
Victor Hugo
Ono što vodi i vuče svijet nisu lokomotive nego ideje. Victor-Marie Hugo rođen je 26. veljače 1802. godine. Svojom svestranošću ...
Nikolaj Vasiljevič Gogolj
Do jednostavnosti treba narasti.  Ruski pisac ukrajinskoga podrijetla, Nikolaj Vasiljevič Gogolj, rođen je u Soročincima u Ukrajini 31. ...
ivan_goran_kovacic_2.jpg

Nije dovoljno što je cijenjen i voljen; potrebno je da bude i čitan. Neka živi u legendi, ali neka usto uvijek ponovno oživljuje i u svijesti čitalaca.

Vlatko Pavletić

Ivan Goran Kovačić rođen je prvog dana proljeća, 21. ožujka 1913. godine u Lukovdolu, u Gorskom kotaru. Imenom Goran, koje si dodaje 1935. godine, iskazao je duboku ukorijenjenost u goranski zavičaj. Po završetku gimnazije, upisuje studij slavistike u Zagrebu koji ubrzo napušta i posvećuje se književnom i publicističkom radu. Bio je pjesnik, pripovjedač, novinar, urednik, prevoditelj i književni kritičar. Od 1926. godine, kada mu je objavljeno prvo djelo – crtica Ševina tužaljka pa do 1942. godine, kada s Vladimirom Nazorom odlazi u partizane, živio je u Zagrebu, radeći kao novinar Hrvatskog dnevnika i Novosti. Za života objavio je izbor poezije iz gimnazijskih dana te zbirku novela Dani gnjeva (1936.) Ubijen je u blizini Foče, 12. srpnja 1943. godine. Nije poznato mjesto na kojemu se nalazi njegov grob. 

 

Moj grob

U planini mrkoj nek mi bude hum,
Nad njim urlik vuka, crnih grana šum,

Ljeti vječan vihor, zimi visok snijeg,
Muku moje rake nedostupan bijeg.

Visoko nek stoji, ko oblak i tron,
Da ne dopre do njeg niskog tornja zvon,

Da ne dopre do njeg pokajnički glas,
Strah obraćenika, molitve za spas.

Neka šikne travom, uz trnovit grm,
Besput da je do njeg, neprobojan, strm.

Nitko da ne dođe, do prijatelj drag, -
I kada se vrati, nek poravna trag.

 

Nakon Goranove smrti objavljena su još tri njegova djela: zbirka pjesama nastala u suradnji s Vladimirom Nazorom – Hrvatske pjesme partizanke (1943.), poema Jama (1944.) i zbirka poezije Ognji i rože (1945.) spjevana kajkavskim narječjem lukovdolskoga kraja.

Poema Jama njegovo je životno djelo. Nastala za vrijeme boravka među partizanima i njezino je prvo izdanje, u nakladi od 250 primjeraka, objavljeno kao mapa tijekom Drugoga svjetskog rata (1944. Topuski kongres kulturnih radnika Hrvatske na oslobođenom području). Tekst je bio ručno napisan, ilustriran litografijama slikara Ede Murtića i Zlatka Price, uvezan u padobransko krilo. Sugestivnim pjesničkim slikama i snažnom simbolikom poema problematizira ratne strahote i zločin, projicirajući tragičnu viziju života, čovjekov put iz života u smrt i povratak u život duhovnom ljepotom pjesme, koja izmučenu i oslijepljenu stradalniku nadomješta izgubljenu svjetlost. Borba ljudskog i neljudskog razvija se antitetički: suprotstavljanjem dvaju temeljnih motiva – svjetlosti i tame.

 

ivan_goran_kovacic_jama.jpg

 

Jama je čudo od remek-djela, ali ništa u njoj nije čudom ostvareno. Ništa u toj poemi nije proizišlo jedino iz nadahnuća, iako je ona u najvećoj mogućoj mjeri lucidno i nadahnuto ostvarenje. Jama je djelo zrelog, velikog majstora i prvenstveno minuciozni filigranski rad cizeljera koji ima viziju, ali koji i umije i zna sve što je potrebno da ono što je vidio, spoznao, otkrio, zamislio i zasnovao pjesnički najautentičnije i najdublje obistini.

Vlatko Pavletić, Obuzdani gnjev
 

Goranovo proljeće

U spomen na pjesnika 1964. je godine utemeljena pjesnička manifestacija Goranovo proljeće. Održava se u Lukovdolu i započinje 21. ožujka, na pjesnikov rođendan. Dodjeljuju se dvije nagrade: Goranov vijenac za cjelokupni pjesnički opus i dostignuća u pjesništvu te Goran za mlade pjesnike

 
Prijavi na DeliciousPrijavi na DiggPrijavi na FacebookPrijavi na Google PlusPrijavi na StumbleuponPrijavi na TechnoratiPrijavi na TwitterPrijavi na LinkedIn