Ljepota tvoja mi, Helena,

nikejski su drevni brodi

što putnika su izmorena

lagano, mirisnoj po vodi

dovezli u kraj, gdje se rodi.

Kroz očaj nosila me plima;

grimiz ti kose, lik Najade

učini, dom da sada imam

u kome slava je Helade

i veličanstvo Rima.

Kraj prozora si stala svijetla,

gledam te, poput kipa tu si

s ahatnom svjetiljkom u ruci.

Psiho iz onog kraja svijeta

gdje leži zemlja sveta!

Edgar Allan Poe