Pjesnik, romantičar John Keats rođen je 31. listopada 1795. godine u Londonu, a umro je samo 25 godina kasnije, 23. veljače u Rimu od tuberkuloze. Njegovi prijatelji i pjesnici P. B. Shelley i lord Byron vjerovali su da mu je završni udarac zadala kritika njegovih djela u časopisu Quarterly Review.
Vrlo rano ostao je bez roditelja te su ga skrbnici ispisali iz škole koja mu je usadila ljubav prema književnosti i poslali ga na šegrtovanje kod ljekarnika. Iako je s navršenom 21 godinom završio medicinsku školu, nikad se nije bavio liječenjem.
Za nekoliko preostalih godina života iznjedrio je veliki književni opus, po kojemu je poznat i danas: lirske pjesme, drame, sonete, ode i pripovijetke. Vrlo značajne za njegove suvremenike pa i modernu poeziju su njegove ode, posebice Oda slavuju i Oda grčkoj urni. Pošto je bio privržen klasičnoj književnosti, pisao je i spjevove s mitskim motivima: Endimion te nedovršene Hiperion i Pad Hiperiona. Na njegovo djelovanje uvelike je utjecao John Milton i elizabetinci. Umro je vrlo mlad, stvorivši utisak da mu je žar s kojim je pisao sagorio mladost u nekoliko godina, ali njegove su pjesme nadživjele višestruko kratki život ovoga romantičara.
Šturak i cvrčak
Lirika svijeta nikad mrtva nije:
Kad ptice se od sunca što ih žeže
Skriju u sjenu krošnji, glas tad seže
Do živica, kroz strnište se vije;
To šturak pjeva – on jedini smije
Slaviti raskoš ljeta – on je svježe
Radosti vir; kad zamori se liježe
Na počinak, pod vlas se blago svije.
Lirika svijeta nikad ne staje:
U pustu hladnu večer, kada zima
Tišinu tka, iz ognjišta se javi
Poj cvrčka, dugo u tolini traje
I misli onaj što tone u snima
Da šturak pjeva u zelenoj travi.