„Zemlja ne treba nove kontinente već novog Čovjeka."

Jules Verne bio je francuski romanopisac i pjesnik, najpoznatiji po svojim avanturističkim romanima. Smatraju ga utemeljiteljem žanra znanstvene fantastike.

Rođen je u bogatoj obitelji i trebao je naslijediti oca obrazujući se za odvjetnika, ali je vrlo brzo napustio tu karijeru te započeo pisati za novine i kazalište. Njegova suradnja s izdavačem Pierre-Julesom Hetzelom dovela je do stvaranja Fantastičnih putovanja, iz kojih su nastala mnoga njegova velika djela.

Svojim radovima uvelike je utjecao na autore avangarde i nadrealizma i smatran je jednim od najvećih autora Francuske i najvećeg dijela Europe, dok je na područjima engleskog jezika najčešće smatran za autora dječjih knjiga i fikcije jer su mu knjige skraćivane i vrlo često mijenjane. Od 1979. godine, Jules Verne je drugi najprevođeniji autor u povijesti, odmah iza Agathe Christie.

Djela ovog autora poznata su mnogim generacijama, a najistaknutija su: Pet tjedana u balonu, Put u središte Zemlje, Djeca kapetana Granta, 20.000 milja pod morem, Put na Mjesec, Put oko svijeta u 80 dana, Tajanstveni otok, Škola za Robinsone itd.

Prema njegovim djelima snimljeno je preko 50 filmova, a posljednjih godina učestale su ekranizacije prema najpoznatijim djelima. Pored toga, veliki broj filmova pronašao je inspiraciju u njegovim djelima ili najintrigantnijim likovima tih djela pa je tako kapetan Nemo imenom ili karakterom čest gost djela popularne kulture.

Preporučio bih vam da pogledate film Put u središte Zemlje iz 1959. godine te se upoznate s tehnikama specijalnih efekata starim 60 godina. Također pogledajte i komediju iz 2004. godine naziva Put oko svijeta u 80 dana i viđenje velike knjige kroz oči Jackieja Chana, ekranizaciju koja nije naročito kvalitetna, ali je svakako prilično zabavna.

 

 

 

Ulomak iz djela 20.000 milja pod morem, u kojem kapetan Nemo objašnjava zašto ne opravdava ubijanje kitova i zašto misli da će ta stvorenja biti istrjebljenja:

— Pogledajte! — uzviknuo je Ned. — Nije to jedan kit, već njih deset... dvadeset... cijelo jato. A ja ne mogu ništa poduzeti! Ovdje stojim prikovan!
— Ali, Nede — rekao je Conseil — zašto ne zatražiš dopuštenje od kapetana da ih uloviš...
Conseil nije uspio dovršiti rečenicu, a Ned je već odjurio u unutrašnjost kako bi potražio kapetana. Nekoliko trenutaka kasnije obojica su izašla na palubu.
Kapetan Nemo dobro je pogledao jato kitova koji su bezbrižno plivali u vodi na udaljenosti od jedne milje od Nautilusa.
— To su antarktički kitovi — rekao je. — Ima tu bogatstva za cijelu flotu kitolovaca.
— Gospodine, mogu ih loviti, ako nizašto drugo, samo zbog toga da ne zaboravim svoj zanat? — upitao je Ned.
— Kakva korist od toga da ih se lovi samo radi uništavanja? — odgovorio je kapetan. — Kitovo ulje nam na brodu ne treba.
— Ipak — nastavio je Kanađanin — dali ste mi dozvolu da ulovim moronja.
— Tada se radilo o osiguravanju svježeg mesa za moju posadu. Sada bi se radilo samo o ubijanju radi ubijanja. Znam da je to povlastica osigurana za čovjeka, ali ja ne odobravam tu krvničku razonodu. Kad kitolovci, kao vi, uništavaju te bezopasne i dobre životinje, kao što su antarktički i grenlandski kitovi, Nede, to je zločin. Već ste istrijebili kitove u Baffinovom zaljevu, a jednog ćete dana istrijebiti sve te korisne životinje. Ostavite ta jadna stvorenja na miru. Imaju dovoljno prirodnih neprijatelja, kao što su ulješure, sabljarke i pilane, te im ne treba još jedan.
Možete zamisliti Kanađaninovo lice dok mu je kapetan držao lekciju. Držati prodike kitolovcu, kao što je bio Ned, bio je gubitak vremena. Ned je gledao u kapetana i vidjelo se da nije razumio na što je ovaj mislio. Ipak, kapetan je bio u pravu: barbarski pokolji i nedostatak razuma u kitolovaca istrijebit će jednog dana i posljednjeg kita s površine oceana.
Ned Land počeo je zviždati pjesmicu Yankee Doodle, stavio je ruke u džepove i okrenuo nam leđa.