Medicus curat, natura sanat. (Hipokrat)
Hortikultura je umijeće uzgoja flore i faune u vrtu, a provodi se vrtlarenjem. Hortikulturalna terapija je ciljana terapija u programu liječenja, a podrazumijeva profesionalno vođene postupke u radu s biljkama i vrtlarenju. Ima dva modela: medicinski i socijalni.
Medicinski model terapijske hortikulture se vodi dijagnozom i simptoma s jasnim terapijskim planom kojemu je cilj oporavak od bolesti ili ozljede. (primjer: hortikultura kao vrsta fizikalne terapije u programu rehabilitacije nakon moždanog udara). Socijalni model terapijske hortikulture koristi hortikulturu kao svrsishodnu okupaciju, naglašava terapijsku prirodu vrtlarenja, a cilj mu je podrška psihosocijalnom funkcioniranju osobe. (primjer: hortikultura kao vrsta okupacijske terapije za osobe s psihičkim smetnjama). Sreće se i termin florikulture. Zadnja desetljeća svjedoče podizanju svijesti o pozitivnim učincima interakcije čovjeka s biljkama i vrtovima, a posebno uvrštavanju hortikulture u programe liječenja.
Hortikultura kao terapija spominje se u davnoj povijesti. Jedna je od najstarijih ljudskih djelatnosti koja se primjenjuje u zdravstvu, prije no što je psihijatrija ustanovljena kao znanstvena disciplina. Današnjem načinu života suvremenog čovjeka nameće se kao blagotvorna aktivnost koja pomaže očuvati mentalno zdravlje pojedinca. Terapijski potencijal vrtova i vrtlarenja i načini kako ga implementirati u sustav zdravstva cilj je kojem se teži.
U primjeni i razvoju terapije hortikulturom prednjače SAD i Kanada, a zadnjih desetljeća i neke zemlje Europske unije (Austrija i Njemačka). U tim zemljama hortikultura i hortikulturna terapija utemeljene su kao zdravstvena i socioterapijska profesija. Vodeću ulogu u razvoju i popularizaciji hortikulturalne terapije drži Američko društvo za hortikulturalnu terapiju (American Horticultural Therapy Association (AHTA). Dugi niz godina uređuju terapeutske vrtove (s posebnim namjenama) u kojima se pruža mogućnost rada, učenja i odmora. Nadalje, AHTA pomaže u edukaciji hortikulturalnih terapeuta, čiji je zadatak kreiranje vrtnih prostora, koji će biti prilagođeni ljudima s različitim rasponom sposobnosti.
U Republici Hrvatskoj se bilježi prva pojedinačna primjena terapije biljkama 2003. godine na Klinici za neurologiju KBC-a Osijek. Još nije službeno dio terapijskog modaliteta u RH. U nekim psihijatrijskim ustanovama u RH hortikulturalne aktivnosti koriste se u sklopu radne terapije. Radna terapija je proces koji uključuje procjenu utjecaja oštećenja i okoline na izvođenje aktivnosti dnevnog života (samozbrinjavanje, produktivnost, slobodno vrijeme) i korištenje svrsishodnih aktivnosti kao terapijskog medija, kako bi povećali samostalnost osobe i poboljšali kvalitetu života. Kvalifikacija za ovo zvanje stiče se na stručnom studiju Zdravstvenog veleučilišta u Zagrebu.
Za razliku od radnoga, hortikulturalni terapeut je posebno obrazovana i stručno obučena osoba koja uključuje sudionike terapije u bilo koju fazu vrtlarenja – od samog upoznavanja do prodaje konačnih proizvoda – kao načina unaprjeđenja njihovih života. Kao članovi tima koji provodi liječenje ili provodi skrb, hortikulturalni terapeuti određuju individualne ciljeve i sastavljaju plan rada, kako bi pomogli učesnicima u terapiji u poboljšanju njihovih vještina i sposobnosti. Takva vrsta terapijskih aktivnosti zahtijeva posebnu dodatnu kvalifikaciju koja se ne može steći u RH. Jedini verificirani predmet ovoga profila jest „Uvod u hortikulturnu terapiju“, izborni predmet u II. semestru diplomskog studija (smjer: Hortikultura: Ukrasno bilje) na Agronomskom fakultetu u Zagrebu.
Opravdanost potrebe za ovim kadrom temelji se na pokazateljima uspješnosti hortikulturalne terapije u SAD-u, Kanadi i zemljama EU (Austrija, Njemačka), djelomičnoj primjeni u RH u sklopu radne terapije i spremnosti hrvatskih liječnika na njezinu primjenu (istraživanja).
Što je terapijski vrt?
Briga za vrt, a ne njegovo fizičko postojanje je suština.
Terapijski vrtovi su posebno dizajnirani vrtovi s ciljem jačanja motoričkih, senzoričkih, kognitivnih, afektivnih, duhovnih i socijalnih potencijala za skladan život i zdravlje. Spektar terapijskog djelovanja hortikulture obuhvaća poboljšanje tjelesnog, psihičkog, društvenog i duhovnog zdravlja te stjecanje znanja, vještina i vrlina. Biljke stimuliraju direktnu, specifičnu i pozitivnu reakciju za koju je ljudski osjetilni sustav specifično razvijen. Formiranje programa hortikulture kao terapije bazira se na promatranju, učincima i znanstvenim istraživanjima.
''Odnos između vrtlara i vrta je odnos dobrovoljne ovisnosti što je najbolji položaj u kojem se čovjek može zateći.'' (Goethe)
