Očigledno je da mladi i djeca sve manje čitaju. U modernom svijetu punom digitalnih signala i televizije sve se više osjeća nedostatak čitalačke kulture. Mladi su knjigu odlučili zamijeniti filmovima, serijama i društvenim mrežama, visoku kulturu popularnom. Više o temi pokušali smo saznati u razgovoru sa školskom knjižničarkom Gordanom Marčetić.
Koja populacija više posuđuje knjige – starija ili mlađa?
Uglavnom starija populacija. To su odrasli koji posuđuje za sebe ili za svoje najmlađe.
Koliko čitaju mladi u slobodno vrijeme?
Mladi ne čitaju baš dovoljno. Ako gledamo samo Hrvatsku, nema baš mnogo istraživanja koja bi pružila precizne informacije. Neka novija istraživanja pokazuju da mladi u slobodno vrijeme baš i ne čitaju. Najčešći je razlog nedostatak vremena za čitanje. Rezultati tih istraživanja nisu toliko poražavajući. Otprilike oko 30% ispitanika u prosjeku čita redovito i iz užitka. Tu su izuzetak jedino neki stranci, na primjer skandinavske zemlje: Finci, Norvežani, Islanđani su apsolutni predvodnici u svemu tome. Mladi u njihovim zemljama imaju visoko razvijene čitalačke navike, dok smo mi više slični Amerikancima – bar po tome pitanju.
Je li porastao ili se smanjio broj mladih koji koriste knjižnice?
Otprilike je tu neka konstanta. Doduše, možda se u zadnjih nekoliko godina povećao broj najmlađih članova knjižnice, a to su većinom bebe. Čitalačke navike kreću upravo od te dobi, a najvažniju ulogu u tome imaju roditelji. Upravo zato upisuju svoju djecu u knjižnice i čitaju im.
Kakve knjige najčešće posuđuju?
Najčešće knjige za mlade. To su knjige jednostavnijeg jezika. Najviše vole čitati knjige u kojima su likovi slični njima jer se pronalaze u tome. Mladići više vole čitati znanstvenu fantastiku (SF). Djevojke općenito više čitaju, a one vole malo drugačiju literaturu.
Imate li neke knjige koje biste im preporučili?
Definitivno bilo koji krimić koji dolazi iz skandinavskih zemalja. Osobno meni najdraža je Trilogija Millennium Stiega Larssona.
Jesu li, prema Vašoj procjeni, mladi pod pritiskom čitanja lektira?
To pitanje je bolje postaviti profesorima hrvatskog jezika, ali po onome koliko sam ja upućena, vidim da tu postoji određena sloboda. Primjerice, ako je neka lektira jako teška ili dosadna, pročitaju samo dio pa ga komentiraju, ali „Zločin i kazna“ svakako moraju pročitati jer je to vrh spisateljskog i umjetničkog izričaja. Možda je to mladima teško čitati, ali zato je tu profesor ili knjižničar koji će ih uputiti u važnost djela i njegovu vrijednost.
Imate li kakvu kaznu za zakasninu?
Imamo. Službena kazna je 50 lipa po tjednu. Ovdje nemamo strogu kaznu zato što razumijemo da je potrebno više vremena za pročitati određenu lektiru. Ne želimo dodatno odbijati učenike zakasninama jer za to nema potrebe. U gradskim knjižnicama zakasnine znaju biti 50 lipa po danu. To je puno, ali radi se s razlogom. Primjerice, ako je netko pročitao knjigu koja je tražena u tom trenutku, a stoji mu kod kuće ili je ne želi čitati, a netko čeka na red da bi je posudio. U tom je slučaju zakasnina dodatna motivacija da se što prije vrati knjiga.
Posuđuju li mladi knjige zato što žele ili zato što moraju?
Uglavnom zato što moraju. Najčešće to budu lektire.
Koliko je čitanje važno za razvoj mladih ljudi?
Iznimno je važno. Čitanje samo po sebi ima zdravstvene, psihičke i fizičke blagodati za čovjeka i razvoj mlade osobe. Osim što potiče kreativno razmišljanje, čitanje obogaćuje rječnik. Iz govora osobe možemo zaključiti koliko čita. Načitane osobe obično se znaju izražavati i lijepo oblikovati rečenice.
Smatrate li da knjižnice imaju neku odgojnu ulogu kod mladih? Kakvu?
Apsolutno. Školske knjižnice imaju pedagoško-obrazovnu ulogu, a nakon toga idu knjižničarske uloge. Uvijek se u središte stavlja učenik.
Za kraj, što biste poručili mladim ljudima?
Vrlo kratko i jasno: „Pokušajte! Pokušajte čitati i nećete ništa izgubiti, a čitanjem možete samo dobiti.“
Razgovarale: Barbara Puljašević i Anamarija Pendžić (3bm)