• Zgrada izvana, iznutra, knjižnica, hol...

Rekli su...

Od stvarnog straha veća je zamišljena strahota.

William Shakespeare

Obljetnice

Edgar Allan Poe
„Poludio sam, uz duga razdoblja zastrašujućeg zdravog razuma." Poe je rođen 19. siječnja 1809. godine u Bostonu. Bio ...
Eugene Ionesco
„Ja ne poučavam, ne svjedočim, ne objašnjavam, nego nastojim objasniti samoga sebe…“  (Dnevnik) Eugene ...
Noam Chomsky
Noam Chomsky rođen je 7. prosinca 1928. godine u Philadelphiji i američki je filozof, lingvist i logičar. Smatraju ga rodonačelnikom moderne ...
Simo Mraović
Tužna je istina, dragi čitatelji, da su sve granice izmišljene. Onda su dugotrajno zabetonirane, onim najcrvenijim što posjedujemo, ...
Isaac Asimov
„Pišem iz istog razloga zbog kojeg i dišem – da to ne činim, umro bih." Asimov je jedan od najznačajnijih ...
John Ronald Reuel Tolkien
„Nisu izgubljeni svi oni koji lutaju." Tolkien je rođen u Južnoj Africi, 3. siječnja 1892. godine. Engleski je pisac i jedan od ...

 

Međuvrijeme

"U beskonačnom trajanju svemira postoje međuvremena kada su galaksije samo praznine u crnom beskraju, a njihova sunca tek male, ljudskom oku jedva zamjetne točke svjetla na noćnom nebu zemlje. Bilo koje zemlje. Tada, svi oni zapisi - pohranjeni na magnetnim diskovima velikih računala, kao i trodimenzionalne fotografije koje opisuju život (ili živote) među desecima poznatih inteligencija i tisućama različitih rasa - prestaju biti činjenicama, a tek mali dio njih, među kojima i priča što slijedi, postaju protokom vremena neka vrsta legendi.

I mada se s izrečenim ne bi složili baš svi znanstvenici Međugalaktičkog ceha - a naročito ne neki među vrlim Povjesničarima na čelu s Kronom Trećim, Uzvišenim, kako uobičava samoga sebe nazivati - ne treba odmah, kao neosnovanu i znanstveno nedokazivu, odbaciti tvrdnju prvoga od velikih Čuvara, Dzenge Zamišljenog, da je vrijeme samo misao i ništa više. 

U jednom od takvih međuvremena, ljudi s njegova, Dzengina svijeta, našavši se u vrtlozima zbivanja koja su se, kako to već obično biva, otela kontroli, zaboraviše stvarno ime svog planeta, kao i njegovo mjesto u naizgled nepromjenjivom prostoru svemira, pa on ostade samo Zemlja, a svemir koji ga okružuje tek nebo omeđeno tamom povrh polarne svjetlosti Sjevera. A ono što se zbivalo izvan dosega shvaćanja tih Zemljana, za njih se jednostavno nije zbivalo, i tako će ostati sve do ponovnog slučaja kada će znanje - ne ono skriveno ili zauvijek izgubljeno među ruševinama atomskog rata, već ono neizbrisivo utisnuto u genima rase - pronaći put do nekog naročitog uma i buknuti plamenom minulih tisućljeća. "(...)

(Zoran Pongrašić: Čuvari sreće, Mentor, Zagreb, 2004.)

Zanima li vas nastavak, morat ćete posegnuti za narečenom knjigom. Nemajte straha! U duhu Mjeseca hrvatske knjige, koji je za nama, pročitajte jednu zbirku hrvatskih SF-priča.

 

Prijavi na DeliciousPrijavi na DiggPrijavi na FacebookPrijavi na Google PlusPrijavi na StumbleuponPrijavi na TechnoratiPrijavi na TwitterPrijavi na LinkedIn