Ja svetkujem samoga sebe i pjevam samoga sebe,

a što ja sebi dopuštam, morate i vi sebi dopustiti,

jer svaki atom koji pripada meni, pripada također i tebi.

Ja plandujem i pozivam svoju dušu u goste.

Ja ležim i lagodno traćim vrijeme promatrajući vlat ljetne trave.

Moj jezik, svaki atom moje krvi, stvoren je od ovoga tla, ovoga zraka,

rođen sam ovdje od roditelja rođenih ovdje od roditelja isto tako, a i njihovi roditelji isto tako;

ja sada, u mladosti od trideset i sedam godina, u

potpunome zdravlju počinjem u nadi, da neću prestati do smrti.

Vjeroispovjesti i škole još neodlučne povuku se učas,

ocijenjene na svoju pravu cijenu, al se nikada ne zaboravljaju.

Primam u goste i dobro i zlo; ja dopuštam da govori uz ma kakvu pogibelj

Priroda bez smetnje s izvornom, iskonskom energijom.

Walt Whitman