• Zgrada izvana, iznutra, knjižnica, hol...

Rekli su...

Djeca ne podnose tako teško kad su u manjini kao odrasli.

Alexander Sutherland Neill

Obljetnice

Virginia Woolf
"Fatalno je za pisca da stalno misli na svoj spol; isto je tako fatalno živjeti prosto i jednostavno kao muškarac ili žena." ...
Eugene Ionesco
„Ja ne poučavam, ne svjedočim, ne objašnjavam, nego nastojim objasniti samoga sebe…“  (Dnevnik) Eugene ...
Nikolaj Vasiljevič Gogolj
Do jednostavnosti treba narasti.  Ruski pisac ukrajinskoga podrijetla, Nikolaj Vasiljevič Gogolj, rođen je u Soročincima u Ukrajini 31. ...
Gabriel García Márquez
Ne opiri se toliko. Najbolje stvari događaju se onda kada ih ne očekuješ. Gabriel José García Márquez kolumbijski ...
Simo Mraović
Tužna je istina, dragi čitatelji, da su sve granice izmišljene. Onda su dugotrajno zabetonirane, onim najcrvenijim što posjedujemo, ...
Vesna Parun
Od prve do šeste godine: lovila morske puževe. Od šeste do osamnaeste: pasla tuđe koze (na Parnasu). U osamnaestoj: sazrela za ...

Na današnji dan, 5. lipnja 1898. u Fuentevaquerosu, pokrajina Granada, rodio se španjolski pjesnik Federico Garcia Lorca. Studirao je književnost i pravo u Madridu, družio se s Luisom Bunuelom i Salvadorom Dalijem, Pablom Nerudom, uređivao avangardističke revije i izučavao andaluzijski folklor. Od 1929. do 1930. boravio je u Americi, studirajući engleski jezik.  Tada nastaje njegova zbirka Pjesnik u New Yorku kojom izražava doživljaj Amerike (dehumanizirani kaos moderne civilizacije). Tragično je stradao 1936. godine kao žrtva Španjolskoga građanskoga rata (19. kolovoza u selu Viznar, nedaleko od Granade, strijeljali su ga frankisti kao pristašu Republike).

Premda svestran umjetnik (slikar, grafičar, glazbenik, pisac), Lorca je ostao zapamćen prvenstveno kao pjesnik. Njegovo je pjesništvo spoj tradicionalnoga i modernoga, španjolske usmene pjesničke tradicije (cante jondo), nadrealizma  i ekspresionizma. Gusta, originalna metaforika i simbolika, sažet i jezgrovit, škrt, eliptičan izraz, osebujna melodioznost stiha obilježja su Lorkina pjesništva. Tematski njegova je lirika raznovrsna, no dominantno koncentrirana oko motiva ljubavi i slutnje smrti, Španjolske i njezina krajolika, osamljenosti i tragičnosti modernoga čovjeka, krećući se raspoloženjem od  tjeskobe do mističnosti.  Pjesničke zbirke: Knjiga pjesama (1921.), Pjesma cante jonda (1921.), Pjesme (1921. - 1924.), Ciganski romancero (1924. - 1927.), Pjesnik u New Yorku (1929. - 1930.). Posljednjih se godina života bavio kazalištem. Napisao je više poetskih tragedija među kojima su najpoznatije  Krvava svadba i Dom Bernarde Albe.

"Bio je, prije svega, prirodni pjesnik, "utjelovljen", ako se tako može reći; pokretan tajanstvenim impulsom poezije - između božanskog i demonskog - da bi, riječju i slikom, preobrazio stvarni svijet." (Angel del Rio: Poeta en New York, Madrid, 1958.)

"Njegov stil razbija logiku, prijelaz i slijed; to je svijet fragmenata, jer u svakome od njih nalazimo čitav svijet... Bio je "pjesnik" i mogao je reći što god je htio; sve je bilo rastopljeno zlato, lirski med i slikarska i glazbena vrijednost... Opsjednut je i opit, ima lucidnost ludila i ditirampskog zanosa; njegova je najveća tajna u tome što je znao svirati - čak i u sordini - onu razjarenu glazbu krvi, potpunog osvajanja i očajnog odricanja od savršenstva." (Ugo Gallo: Storia della letteratura spagnola, Milano , 1952.)

Pjesma hoće

Pjesma hoće da postane svjetlost.
U tami pjesma ima
niti fosfora i mjeseca.
Svjetlost ne zna što hoće.
U svojim opalnim granicama
nalazi sebe samu
i vraća se.
(preveo Nikola Milićević)

Ovo je prolog

Knjiga je pjesama
kao umrla jesen:
Stihovi su lišće crno
na zemlji bijeloj.
A pjesnik razumije
sve što je nerazumljivo
i stvari što se mrze
on drugama zove.
Njemu je znano da su
sve staze nemoguće
i zbog toga noću
po njima tiho hoda.
Poezija je gorčina,
nebeski med što teče
iz nevidljiva saća
što ga stvaraju duše.

Ljupke knjige stihova
zvijezde su što prolaze
kroz nijemu tišinu
u kraljevstvo Ničega,
ispisujući po nebu
svoje strofe od srebra.

(preveo Nikola Milićević)

Oproštaj

Umrem li ,
Ostavite balkon otvoren.
Dijete naranče jede.
(Vidim sa svog balkona)
Kosac žito kosi.
(Čujem sa svog balkona.)
Umrem li ,
ostavite balkon otvoren.

(preveo Drago Ivanišević)

Prvo i posljednje razmišljanje

Vrijeme je
boje noći.
Noći spokojne.
Nad mjesecima golemim
Vječnost je stala
u dvanaest.
A vrijeme je usnulo
u kuli svojoj, zauvijek.
Varaju nas
svi satovi.
Vrijeme već ima
obzorja.
(preveo Nikola Milićević)

A poslije

Iščezavaju
labirinti
što ih vrijeme stvara.
(Samo pustoš
ostaje.)
Iščezava
srce,
izvor želja.
(Samo pustoš
ostaje.)
Iluzija zore
i poljupci,
sve iščezava.
Samo pustoš
ostaje.
Pustoš
valovita.
(preveo Nikola Milićević)

Prijavi na DeliciousPrijavi na DiggPrijavi na FacebookPrijavi na Google PlusPrijavi na StumbleuponPrijavi na TechnoratiPrijavi na TwitterPrijavi na LinkedIn