Vannevar Bush, američki izumitelj i znanstvenik, rođen je 11. ožujka 1890. godine u gradiću Everettu, državi Massachusetts. Kao znanstveni administrator tijekom II. svjetskog rata vodio je OSRD (Office of Scientific Research and Development - Ured za znanstveni razvoj i istraživanje), ured koji je donio prevagu pobjedi saveznika. Projekt Manhattan bio je pod upravom Bushova ureda pa je on imao značajan utjecaj na odlučivanje i napredovanje cjelokupnog projekta.

Vrlo rano započeo je raditi na vlastitim izumima. Prvi važniji izum ujedno je bio  tema njegova diplomskog rada. Nazvao ga je istražitelj tragova, a pomagao je u radu geodetima. 1919. godine započinje raditi na Odjelu za elektronički inženjering MIT-a te tri godine kasnije osniva poduzeće koje je danas poznato pod nazivom Raytheon. Godine 1927. započinje s radom na diferencijalnom analizatoru, analognom računalu s nekim digitalnim komponentama, koje je moglo rješavati diferencijalne jednadžbe s 18 nezavisnih varijabli. S 42 godine postaje podpredsjednikom MIT-a i dekanom inženjerskog odsjeka, što je bio samo početak velike znanstvene i političke karijere. 1938. postaje predsjednikom Instituta Carnegie u Washingtonu, a iste godine prelazi u Nacionalni savjetodavni odbor zrakoplovstva (NACA - National Advisory Committee for Aeronautics) i ubrzo postaje njegovim predsjednikom. Godine 1940. postaje članom Nacionalnog vijeća za obranu, 1941. predsjednikom novoosnovanog Ureda za znanstveni razvoj i istraživanje, koji je nadzirao rad Odbora za uranij, samim tim i Projekt Manhattan.

Razlozi za prisjećanje na Vannevara Busha nisu njegova politička i ratna dostignuća, već znanstveni rad i koncept koji je predstavio 1930. godine, nazvavši ga memex. Zamislio ga je kao oblik povećanja memorije koji bi obuhvaćao uređaj temeljen na mikrofilmu na koji bi svatko mogao pohraniti knjige, zapise i sve oblike komunikacije, a koji bi bio mehaniziran i automatiziran, pretraživ velikom brzinom i fleksibilnošću. Želio je da se memex ponaša kao „zapetljana mreža tragova koja povezuje moždane stanice“, ali da bude jednostavno dostupan kao „uređaj budućnosti za individualnu uporabu, neka vrsta osobne mehanizirane arhive i knjižnice“ u obliku stola. Memex bi povezivao informacije onako kako ih mozak povezuje, a napustio bi uvriježene, hijerarhijske načine pohrane. Bush je nekoliko godina istraživao i promišljao ideju koja ga je inspirirala za esej  Kako bismo mogli razmišljati, objavljen 1945. godine. U njemu predviđa „pojavu novih enciklopedijskih oblika, napravljenih s asocijativnim tragovima i spremnih za pohranu u memexu…“. Nekoliko mjeseci kasnije, skraćena verzija rada s ilustracijama objavljena je u magazinu Life.

Ubrzo po objavljivanju Bushova rada mnogi su znanstvenici pali pod utjecaj fantastičnih ideja koje je članak iznjedrio. Inspiriran idejom memexa, Douglas Engelbart razvija uređaj koji danas poznajemo pod nazivom miš te radi na razvoju koncepta koji je razvio Ted Nelson, također pod utjecajem Bushova eseja. Ted Nelson idejni je pokretač hiperteksta i hipermedije te na neki način tvorac interneta u obliku kakav mi danas poznajemo. 

U čast Vannevara Busha, članak koji čitate ispunjen je mnoštvom poveznica na internetske stranice, koje pak upućuju na druge stranice, tvoreći tako zapetljanu mrežu tragova cijelim internetom.