Promotrimo li učenike dok sjede u školskoj klupi može se primijetiti da vrlo često pokazuju loše držanja tijela. Kada se tome pridoda činjenica da su djeca vrlo rano izložena radu i igri na neprilagođenom računalu te vrlo malo uključena u sportske aktivnosti može se pretpostaviti kolike zdravstvene probleme sa sobom nosi loše održavanje položaja tijela i tjelesna neaktivnost.

Još nije dovoljno istraženo kakve su dugoročne posljedice lošeg držanja tijela pri radu na računalu. U mnogim se zemljama prate prve generacije djece koja su se od najranijeg doba razvoja mišića i kostiju koristila računalom. Velik broj razvijenih zemalja bilježi porast tretmana bolnih leđa kod djece.
Povećanje broja poremećaja držanja kod školske djece može se uspješno razrješavati vježbama za korekciju držanja te prilagodbom radnog prostora. Za to je potrebna dobra suradnja medicinskih ustanova, škola, nastavnika i roditelja.
Ključne riječi: poremećaj držanja, bolna leđa, vježbe

1. UVOD 

Može se reći da nema čovjeka kojeg bar jedanput nisu zaboljela leđa. Otprilike 80% stanovništva razvijenih zemalja pati od bolova u leđima u nekom životnom razdoblju. (Keros i Ćurković, 2002).

Nekad su bolovi u leđima bili rezervirani isključivo za radno aktivnu populaciju te su bili rijetki slučajevi kod mlađih od 20 godina. Međutim, danas je sve veći broj školske djece (posebice u dobi puberteta) koji se žale s bolovima u vratnom i križnom dijelu kralješnice te glavoboljou.

Cilj ovog članka jest ukazati na učestalost boli u leđima, dati kratki pregled uzroka boli u leđima te ponuditi jednostavne i praktične metode pomoći za učenike i nastavnike kod takvih problema.

2. UČESTALOST BOLI U LEĐIMA

Nedovoljno kretanje te loše držanje tijela pri sjedenju i stajanju čest su uzrok boli u leđima. To je dokazano mnogim istraživanjima od kojih izdvajamo istraživanje koje su proveli Kosinac i Banović (2007) na 305 učenika u dvije osnovne škole u Splitu. Učenici su bili u dobi između 6,5 do 8,5 godina. Zaključak njihovog istraživanja govori o velikoj učestalosti lošeg držanja u djece juvenilne dobi.

Kratenová i dr. (2007) u Češkoj provode istraživanje na 3600 učenika gdje je loše držanje utvrđeno kod 40% učenika. Učenici su u prosjeku provodili oko 14 sati tjedno za računalom ili TV-om.

Jovović (2008) govori o rezultatima sistematskih pregleda koji upućuju na opadanje tjelesnih i funkcionalnih sposobnosti mladih. Dobiveni rezultati ovih (i mnogih sličnih istraživanja) mogu poslužiti kao smjernica u ergonomskoj prilagodbi radne okoline te poticanju tjelesne aktivnosti.

3. UZROK BOLI U LEĐIMA

Naša kralješnica uistinu zavrjeđuje najveću moguću pozornost jer cijelog života, danju i noću, nosi teret tijela, te sudjeluje u gotovo svim kretnjama, podnosi trčanje, skokove, podizanja tereta. Nije stoga začudno da se kralješnica povremeno pobuni, pa uzvraća bolima, kadšto i pri kihanju.(Keros, 2002).

Veći dio dana od ustajanja do povrataka u krevet ljudi su u glavnom u flektiranom položaju (položaj savijene kralježnice prema naprijed) i rijetko idu u ekstenziju (položaj naginjanja prema natrag). Velik broj ljudi radi sjedeći. Leđa su neprekidno u prisilnom svinutom položaju, a zbog lošeg držanja tijela mišići su sve napetiji i bolniji.

Jedan od najčešćih uzroka boli u leđima jest pritisak diskusa (međukralješničnih ploča) na korjenove živaca na izlazištu iz kralješične moždine. Diskusi se normalno nalaze između kralješaka te služe kao amortizeri odnosno ublaživači udaraca. Pritisak diska na živac nastaje kada dugotrajno lošim položajem tijela uzrokujemo pomake diska iz svog ležišta. (Slika 1 i 2) Tu svoj doprinos daju i slabi mišići oko kralješnice uslijed tjelesne neaktivnost.

 

 

Ako se rad u sjedećem položaju odnosi na rad na računalu onda su vrlo česti i problemi s vratom, ramenim obručom, problemi s trnjenjem lakta i ručnog zgloba kao i problemi s očima.

4. KAKO SI MOŽEMO POMOĆI?

Ukoliko se ne poštuju ergonomski principi, čovjek je izložen nizu rizičnih čimbenika što je potvrđeno u tisućama epidemioloških istraživanja, laboratorijskih ispitivanja i povijesti bolesti. Krajnji je rezultat razvoj niza bolesti mišićnog i koštanog sustava. Stoga je važno maksimalno prilagoditi radnu površinu.
Važno je također prilikom dužeg sjedenja ustati i kratko se razgibati što je preporučljivo i jednostavno izvesti i u učionici.

4.1. PRAVILNO SJEDENJE

Sjedenje je „najgori“ neprijatelj kralješnice od svih položaja kojima se suvremeni čovjek izlaže u svom tromom životu. Kad već moramo sjediti možemo si pomoći prilagodbom i dobrim odabirom stolice.

Za sjedenje su najprikladnije stolice kod kojih naslon svojim oblikom blago prati prirodnu zakrivljenost slabinske kralješnice. Trebao bi biti dovoljno visok i dovoljno širok da može podržavati cijelu širinu leđa.

Sjedalo treba biti dovoljno duboko da podržava cijelu duljinu bedara. Kad bi bilo dublje kralješnica bi ostala bez oslonca. Sjedalo treba biti na visini koja stopalima omogućava da su čvrsto na podu. Bedra su vodoravna , a potkoljenice okomite na pod. (Slika 3)

 

Slika 3. Pravilno sjedenje prilikom rada na računalu

Svatko tko provodi dosta vremena sjedeći treba dobro dizajniranu stolicu. Ovdje se postavlja pitanje kako u školskim uvjetima omogućiti maksimalno povoljan položaj kralješnice kako za učenike tako i za nastavnike. Tu se trebamo pridržavati sljedećih pravila koja zahtjeva naša kralješnice. To su:

- Sjediti treba uspravna trupa

- Osloniti se na naslon sjedala i taj položaj održavati

- Ako smo u mogućnosti dobro je stavit jastučić na slabinski (donji) dio kralješnice (Slika 4)

- Ako radimo na računalu visina vrha zaslona treba biti u ravnini s očima

- Kompjuterski miš treba biti smješten uz tipkovnicu na ergonomskoj podlozi (ukoliko nemamo adekvatnu podlogu dovoljno je osloniti ručni zglob na mekanu podlogu)

Također se savjetuje okrenuti stolicu i osloniti se na njezin naslon jer se time rasterećuje kralješnica. (Tanner, 2003)

Slika 4. Prilagodba oslonca stavljanjem jastučića

4.2. VJEŽBE ISTEZANJA

Vježbe istezanja zauzimaju važno mjesto u održavanju i poboljšanju pokretljivosti te su neophodne kod dugotrajnog sjedenja. Istezanje leđa, mišića vrata i ramena preporučljiva su svaka 2 – 3 sata kod dugotrajnog sjedenja. Kod učenika se istezanje može provoditi za vrijeme nastave u trajanju od nekoliko minuta što osim dobrobiti za kralješnicu pozitivno utječe i na koncentraciju.

Ovdje ćemo stavit naglasak na vježbe koje možemo izvesti u učionici u stojećem položaju.

Vježbe istezanja:

1. Iz stojećeg položaja podizati ramena, zadržati podignuta ramena 2- 3 sekunde pa opustiti. (Slika 5)

Slika 5.

2. Ispreplesti prste na potiljku te spajati lopatice, zadržati ih kratko spojene te opustiti. (Slika 6)
Slika 6

3. Ispreplesti prste te istegnuti ruke prema naprijed , a zatim istegnuti isprepletene prste prema natrag. (Slika 7)

 

Slike 7.

4. Nagnuti glavu prema prsima, zadržati kratko tako da se osjeti istezanje mišića stražnje strane vrata, a zatim nagnuti glavu unatrag i kratko zadržati.(Slika 8)

Slika 8.

5. U stojećem položaju nagnuti se što je više moguće prema natrag. Ovdje treba paziti da se koljena ne savijaju. Ravnotežu je potrebno održavati oslanjanjem ruku na bokove. (Slika 9)

Slika 9.

4.3. VJEŽBE ZA OČI

Prilikom dužeg rada na računalu potrebno je napraviti nekoliko vježbi za oči kako bi izbjegli odnosno ublažili zamaranje očiju te isušivanje. Potrebno je povremeno treptati kako bi se osiguralo normalno vlaženje oka. Polaganim pomicanjem pogleda gore – dolje, lijevo – desno aktiviramo mišiće pokretače očne jabučice.
Također se preporučuje da tijekom rada na računalu napraviti pauzu te zaklopiti oči s obje šake i zadržati se u tom položaju nekoliko sekundi.
Preporuka je, kad god je to moguće, izlagati oči danjem svijetlu.

ZAKLJUČAK

S obzirom da učenici provode dobar dio dana u školi i sjedećem položaju, važno je da nastavnici prepoznaju problem te da učenicima ponude načine održavanja pravilnog položaja tijela, ergonomsku prilagodbu radnog prostora te opuštanje napetih mišića kroz nekoliko jednostavnih vježbi istezanja koje se vrlo lako izvode u učionici.

LITERATURA:

- Durrigl, T.(1997). Reumatologija. Medicinski fakultet, Zagreb.( str.43 - 48.)
- Jovović, V. (2008): Mehnički uzroci i posledice poremećaja statike lokomotornog sustava. Glasnik antropološkog društva Srbije. Novi Sad. Vol.43, (str. 349 – 355)
- Keros, P., Ćurković, B. (2002): Križobolja. Medicinska biblioteka. Zagreb (str. 7 – 84)
- Kosinac, Z,, Banović,I. (2007): Povezanost između nekih pokazatelja nepravilnog tjelesnog držanja i skolioze u djece juvenilne dobi. Život i škola. (str. 37 – 48)
- Kratenová J, Zejglicová K, Malý M, Filipová V.(2007): Prevalence and risk factors of poor posture in school children in Czech Republic. The National Institute of Public Health.
- Tanner, J. (2003): Zdravija leđa. Makronova. Zagreb.(116 – 150)