Charles John Huffam Dickens engleski je pisac rođen je 7. veljače 1812. u Landportu, Portsmouth. Stvarao je u drugoj polovici 19. stoljeća i njegovo je ime sinonim za viktorijanski London.

Može se smatrati prvom pravom književnom zvijezdom zbog velike popularnosti koju je stekao putujući po cijeloj zemlji i javno čitajući svoja djela – zabilježeno je njegovih 400 javnih nastupa.

U desetoj je godini prekinuo redovno školovanje i pomagao uzdržavati veliku obitelj dok mu je otac boravio u zatvoru. Poslije kraćeg povratka u školu počinje raditi kao pomoćnik u tvornici laštila, a potom kao pisar u odvjetničkoj tvrtki i novinar.

Oženio se s Catherine Hogarth i dobili su desetoro djece. Razveli su se 1858. godine zbog Dickensove veze s mladom glumicom Ellen Dornan s kojom je ostao do kraja života.

„Kad se voli – ni odsutnost, ni vrijeme ne predstavljaju ništa."

Od 1833. počeo je pisati kratke priče i eseje za časopise. Pod pseudonimom Boz objavio je prvu zbirku priča pod nazivom Bozove crtice.
Prvo poznatije Dickensovo djelo proizašlo je iz suradnje sa karikaturistom Robertom Seymourom. Riječ je o romanu Zapisi kluba Pickwick čiji se prvi nastavak pojavio nedugo po izlasku Bozovih crtica. Djelo je postalo iznimno popularno i nakon njega Dickens postaje profesionalni pisac. Poslije je objavio dvadesetak opširnih romana te nekoliko zbirki pripovjedaka, ali je usput i dalje uređivao i izdavao časopise, bavio se humanitarnim radom, često putovao (primjerice, u Americi je agitirao za ukidanje ropstva), napisao i tisuće pisama te svojim djelima i stavovima značajno utjecao na neke aspekte viktorijanskog doba.

„Da nema loših ljudi, ne bi bilo dobrih pravnika."

Razvijanje svijesti o pravima djece bio je jedan od njegovih ciljeva, ali i općenito ukazivanje na velike društvene nepravde tog doba. Usput je u romanima ostavio fresku svojeg vremena, opisujući ne samo kako su se ljudi tada ponašali, nego i u kakvim su uvjetima živjeli, što su jeli, kako su se odijevali. Njegovi najpoznatiji romani su Oliver Twist, Nicholas Nickelby, David Coperfield, Velika očekivanja, Čudnovata staretinarnica, Priča o dva grada.

Dickensa smatraju slikarom engleskog srednjeg i nižeg građanskog staleža, društvenim kritičarom te utemeljiteljem socijalnog romana. Njegova djela odražavaju sklonost humoru i satiri, ali i primjesama romantičnog i sentimentalnog. Također se u njegovim romanima mogu iščitati biografski elementi.

„Obuzdajte svoje apetite, dragi moji, i vi ste pobijedili ljudsku prirodu."

Specifična atmosfera viktorijanskog Londona, protkana maglom, plinskim svjetiljkama, dimom iz stotina gradskih dimnjaka i zvukom kočija na granitnim kockama popločenim ulicama zauvijek je ostala zarobljena u Dickensovim djelima.

Na selu bi kiša izazvala bujicu tisuća svježih mirisa, a svaka je kap nestajala pretakajući se u neku novu vrstu rasta ili života. U gradu je postajala tek izvor ustajalog zadaha; bolesna i mlaka, prljava masa koja se slijeva ka kanalizaciji.

(ulomak iz romana Little Dorrit / Mala Dorrit)

Donekle izdvojeni dio u književnoj ostavštini Charlesa Dickensa predstavljaju njegove božićne priče. U razdoblju od 1843. pa do 1848. objavio je pet novela čija je nedvojbeno dickensovska tematika bivala obojena nijansama božićne atmosfere. Iako je prva u nizu Božićna pjesma ujedno i najpoznatija, bilo bi nepravedno zanemariti ostale priče iz niza: Zvona, Cvrčak na kaminu, Životna bitka, Ukleti čovjek i sablasni ugovor.

Ipak, Božićna pjesma (A Christmas Carol ) izdvaja se ne samo tematikom već i utjecajem, i to ne samo u književnoj domeni već i u suvremenoj popularnoj kulturi. Priča o krutom bogatašu kojega će božićni duhovi natjerati da preispita svoja stajališta i posebno svoje srce imat će odjeka kako u literaturi, tako i u ostalim umjetnostima, posebno filmskoj.

 

 

S više od 300 filmova i televizijskih adaptacija utemeljenih na njegovim djelima, moglo bi se reći da je omiljeni filmski romanopisac.

 

 

Smrt ga je zatekla 9. lipnja 1870. godine nakon cjelodnevnog rada na novom romanu Tajna Edwyna Drooda koji ostaje nedovršen. Američki književnik Matthew Pearl radnju svojeg romana Posljednji Dickens iz 2012. godine temelji na pojavi rukopisa posljednjeg poglavlja Dickensova romana koji izaziva veliko zanimanje i niz nepredvidivih događaja za sve koji su povezani s njim.

Charles Dickens pokopan je u Kutku pjesnika (Poet's Corner) u Westminsterskoj opatiji, a na njegovu grobu stoji epitaf:

Suosjećao je sa siromašnima, napaćenima i potlačenima; njegovom smrću svijet je izgubio jednog od najvećih engleskih pisaca.