Dok se svi trse ti me razumiješ dok svi nekamo neprestano smjeraju skučenim sklupčan ja sam s tobom, Pjesmo u svim pravcima dok svi nešto vrsno posjeduju moja ljubav ima tek sebe na svijetu odmata me do na drum iz vremena gdje istine ne vise nisko u prostoru gdje sam sebi novost svirka nedostatka umu dom stvari stanovanje i prsten istoga, Netom svijeta treba li se puno spremati onomu tko je bez prestanka na putu brine li se o kosi onaj komu se o glavi radi ej ti što svakako nisi ali na način kako ništa jest budi mi i ostani i materinski muk navijeke i smrtna kazna jezikom
Tonči Petrasov Marović
