Kao vječno more sinje

U kretu si gipkom, lakom,

Podaje se dahu svakom

I mreška se i propinje,

(Kakva moć je vjetra koga) –

Zuji, zveči, zvoni, zvuči,

Šumi, grmi, tutnji, huči –

To je jezik roda moga!

Koliko se hvale puci

Svaki svojim tobož' slavnim;

Kad ih š njime divnim sravnim,

To su meni mrtvi zvuci;

Nijesu srcu sladost medna,

Nit su duhu krilna sila,

Niti bukte kroz sva bila

Ko što njeg'va rječca jedna!

Petar Preradović