Dok sam premišljao u muku

i obraćao se svojim pjesmama i dugo zadržavao u razmišljanju,

iskrsnu preda mnom utvara s licem punim nepovjerenja,

silna po ljepoti, starosti i moći,

genij pjesnika starih zemalja

i upravi k meni oči poput plamena

i ukaza prstom na mnoge besmrtne pjesme

i reče glasom prijetnje: "Šta ti pjevaš?

Ne znaš li da neumrli bardi imaju samo jedan predmet?

A taj je rat, usud bitaka,

kovačnica savršenih vojnika?"

Odgovorih: "Tako budi.

I ja, ohola sjeno, također pjevam rat, i to dugotrajniji i silniji nego ijedan,

vođen u mojoj pjesmi, s promjenljivom srećom: s bijegom, jurišom, uzmakom,

odgađanom i nestalnom pobjedom,

(ipak mislim izvjesnom ili gotovo izvjesnom na kraju), poprište svijeta,

na život i smrt, za tijelo i vječitu dušu;

gle! i ja sam došao da pjevam pjesmu bitaka,

ja prije svega sokolim hrabre vojnike!"

Walt Whitman