Noam Chomsky rođen je 7. prosinca 1928. godine u Philadelphiji i američki je filozof, lingvist i logičar. Smatraju ga rodonačelnikom moderne lingvistike i jednim od najvažnijih analitičkih filozofa. Većinu svoje karijere proveo je na MIT-u (Massachusetts Institute of Technology – Masačusetski tehnološki institut) gdje mu je dodijeljeno zvanje profesora emeritusa. Autor je preko 100 knjiga te je između 1980. i 1992. godine bio najcitiraniji znanstvenik svijeta.
Najvažnija djela: Vlada u budućnosti, Moć i teror, 11.09., Propaganda i javno mišljenje, Politika bez moći, Hegemonija ili opstanak, Promašene države, Intervencije, Sustavi moći, Mediji propaganda i sistem, Imperijalne težnje te mnoge druge.
Iz djela Mediji, propaganda i sistem o homogenizaciji kulture:
„Određene vrste „globalizacije" koje su utemeljene zasigurno su najveći faktor u vrlo očitoj homogenizaciji kulture. Međutim, protusile su također prilično vidljive. U Europi je, na primjer, nastupio značajan rast regionalnih kultura i pritisaka prijelaza u „Europu regija", što je djelomično vjerojatno reakcija na središnje sile Europske Unije i „demokratskog deficita" koji ih slijedi. Vjerski fundamentalizam je također djelomice reakcija na homogenizaciju kulture i centralizaciju moći, a ima i drugih očitovanja - nekih po mome mišljenju zdravih, drugih ponekad ružnih.
Određeni oblik upravljanih tržišta koji većinom prevladava karakterizira nestabilna struktura. Njegovi vlastiti entuzijasti se brinu da bi se on mogao srušiti. Veliko povećanje moći financijskoga kapitala smatralo se „krizom" proteklih mjeseci jer sada prijeti interesima bogatih i moćnih, a ne samo uobičajenim žrtvama. Kako se problemi vraćaju izvoru, ideološke izmišljotine od prošlih par godina se preispituju na visokim mjestima. Efekti nisu stabilniji niti stalniji od samih institucijskih struktura. Predviđanje ljudskih odnosa je jedva impresivno; u stvarnosti, često je smiješno. To je djelomice zato jer su ljudski odnosi jadno razumljeni. Djelomice je tako i jer jedna važna činjenica bježi iz kraljevstva predviđanja: ljudska volja. Tvrdnje o „neizbježnosti" ili o „neizmjenjivosti" ili o „povijesnim zakonima" bi trebali gledati s određenim sumnjama, da blago kažem. Razumljivo je da koncentracija moći želi povećati osjećaje bespomoćnosti i pokoravanja unatoč povijesnim silama koje su iznad naše kontrole. Čovjek može izabrati da li će podleći tim pritiscima, ali to je izbor, a svakako ne prisila."