FacebookTwitterPinterest
  • Zgrada izvana, iznutra, knjižnica, hol...

Rekli su...

http://andreaworoch.com/wp-json/oembed/1.0/embed?url=http://andreaworoch.com/5-holiday-shopping-pitfalls-how-to-avoid-them/ Filozofija je zapravo čežnja za domom - poriv da se posvuda bude kod kuće. Filozofija je budnost: filozofirati nije drugo nego biti na oprezu, dvostruko, trostruko, biti budan, biti svjestan.

Novalis

Obljetnice

Nikolaj Vasiljevič Gogolj
Do jednostavnosti treba narasti.  Ruski pisac ukrajinskoga podrijetla, Nikolaj Vasiljevič Gogolj, rođen je u Soročincima u Ukrajini 31. ...
Eugene Ionesco
„Ja ne poučavam, ne svjedočim, ne objašnjavam, nego nastojim objasniti samoga sebe…“  (Dnevnik) Eugene ...
Noam Chomsky
Noam Chomsky rođen je 7. prosinca 1928. godine u Philadelphiji i američki je filozof, lingvist i logičar. Smatraju ga rodonačelnikom moderne ...
Simo Mraović
Tužna je istina, dragi čitatelji, da su sve granice izmišljene. Onda su dugotrajno zabetonirane, onim najcrvenijim što posjedujemo, ...
Isaac Asimov
„Pišem iz istog razloga zbog kojeg i dišem – da to ne činim, umro bih." Asimov je jedan od najznačajnijih ...
John Ronald Reuel Tolkien
„Nisu izgubljeni svi oni koji lutaju." Tolkien je rođen u Južnoj Africi, 3. siječnja 1892. godine. Engleski je pisac i jedan od ...
BasPloca

Resources PRED KRALJEVSKOM PLOČOM U BAŠKI

Read Full Report

Daj da spustim čelo svoje

Na taj kamen poizdrti,

Daj mi časak, da mi duša

Pomoli se prije smrti!

Sa njega se u srce mi

Neke duge trake šire:

Imena su tvoga crte,

Kralju Dmitre Zvonimire!


Rastjerajte hitre ptice,

I ljudske me mrze riječi;

Oni idu ko na nogam

Da im gvožđe neko zveči...

Pustite me u samoći;

Bog jedini samo znade

Kako li je srcu momu

U čas, nade kad ne 'made!


Ne pjevajte poljem cvjetnim

Laku pjesmu: "nina - nena";

Poturite rađe glavu

I panite na koljena!

Il zar evo ne vidite,

Baš u srce gdje vas dira

Jedna duga zraka žarka

Sa imena Zvonimira?!


Kako oštro ona trepti

I uzalud kako lijeta,

Da ražari srce vaše

Osam stotin' dugih ljeta!

Pustite me u samoći,

Da joj pijem svu vrelinu,

Da raskopam onda gnjevno

Rodna polja i dolinu.


Da prolijem vrh nas more

I po dolu i po gori;

Neka gine zemlja ova,

Kad nas sama ne umori!

Šta me briga; - ja ne mogu

Da vam ljudski život dadem,

Dati ću vam ponajljepše,

Zadnje s vama što imadem!


Pružimo si bratske ruke

Rastrgane iz daljine,

Iskopajmo grob si velik

S kraja na kraj domovine,

I lezimo u njeg mirno,

Kao braća zagrljeni;

Udruženi jednim srcem

I zanavijek sjedinjeni!


Vrh mogile ja ću silne

Udariti natpis gore:

Čudna slova, ploču čudnu

Za povijesne razgovore!

Šta nas briga - neka u sve

Začuđene oči gvire... ...

Aj, mi ćemo spavat skupa,

Kralju Dmitre Zvonimire!

Silvije Strahimir Kranjčević

 

Prijavi na DeliciousPrijavi na DiggPrijavi na FacebookPrijavi na Google PlusPrijavi na StumbleuponPrijavi na TechnoratiPrijavi na TwitterPrijavi na LinkedIn