• Zgrada izvana, iznutra, knjižnica, hol...

Rekli su...

Svakome ću priznati pravo da me prevari - osim prijatelju.

Meša Selimović

Obljetnice

Virginia Woolf
"Fatalno je za pisca da stalno misli na svoj spol; isto je tako fatalno živjeti prosto i jednostavno kao muškarac ili žena." ...
Eugene Ionesco
„Ja ne poučavam, ne svjedočim, ne objašnjavam, nego nastojim objasniti samoga sebe…“  (Dnevnik) Eugene ...
Jules Verne
„Zemlja ne treba nove kontinente već novog Čovjeka." Jules Verne bio je francuski romanopisac i pjesnik, najpoznatiji po svojim ...
Victor Hugo
Ono što vodi i vuče svijet nisu lokomotive nego ideje. Victor-Marie Hugo rođen je 26. veljače 1802. godine. Svojom svestranošću ...
Nikolaj Vasiljevič Gogolj
Do jednostavnosti treba narasti.  Ruski pisac ukrajinskoga podrijetla, Nikolaj Vasiljevič Gogolj, rođen je u Soročincima u Ukrajini 31. ...
ZX81
Clive Sinclair je uvijek bio veliki znanstvenik, izumitelj kao i veliki sanjar. Na svojim izumima nikad se nije obogatio već je najčešće ...
BasPloca

PRED KRALJEVSKOM PLOČOM U BAŠKI

Daj da spustim čelo svoje

Na taj kamen poizdrti,

Daj mi časak, da mi duša

Pomoli se prije smrti!

Sa njega se u srce mi

Neke duge trake šire:

Imena su tvoga crte,

Kralju Dmitre Zvonimire!


Rastjerajte hitre ptice,

I ljudske me mrze riječi;

Oni idu ko na nogam

Da im gvožđe neko zveči...

Pustite me u samoći;

Bog jedini samo znade

Kako li je srcu momu

U čas, nade kad ne 'made!


Ne pjevajte poljem cvjetnim

Laku pjesmu: "nina - nena";

Poturite rađe glavu

I panite na koljena!

Il zar evo ne vidite,

Baš u srce gdje vas dira

Jedna duga zraka žarka

Sa imena Zvonimira?!


Kako oštro ona trepti

I uzalud kako lijeta,

Da ražari srce vaše

Osam stotin' dugih ljeta!

Pustite me u samoći,

Da joj pijem svu vrelinu,

Da raskopam onda gnjevno

Rodna polja i dolinu.


Da prolijem vrh nas more

I po dolu i po gori;

Neka gine zemlja ova,

Kad nas sama ne umori!

Šta me briga; - ja ne mogu

Da vam ljudski život dadem,

Dati ću vam ponajljepše,

Zadnje s vama što imadem!


Pružimo si bratske ruke

Rastrgane iz daljine,

Iskopajmo grob si velik

S kraja na kraj domovine,

I lezimo u njeg mirno,

Kao braća zagrljeni;

Udruženi jednim srcem

I zanavijek sjedinjeni!


Vrh mogile ja ću silne

Udariti natpis gore:

Čudna slova, ploču čudnu

Za povijesne razgovore!

Šta nas briga - neka u sve

Začuđene oči gvire... ...

Aj, mi ćemo spavat skupa,

Kralju Dmitre Zvonimire!

Silvije Strahimir Kranjčević

 

Prijavi na DeliciousPrijavi na DiggPrijavi na FacebookPrijavi na Google PlusPrijavi na StumbleuponPrijavi na TechnoratiPrijavi na TwitterPrijavi na LinkedIn