• Zgrada izvana, iznutra, knjižnica, hol...

Rekli su...

Geniju je golemi teret mnogo jezika jer proguta dosta od njegova kratkog života. Nemojmo misli mnogo odijevati jer dobro je putovati zemljom jezika, ali nakon što smo osjetili okus najljepših, zatvorimo se u kuću materinskog jezika.

Rivarol

Obljetnice

Eugene Ionesco
„Ja ne poučavam, ne svjedočim, ne objašnjavam, nego nastojim objasniti samoga sebe…“  (Dnevnik) Eugene ...

I stvar je stvor,

i ona slavi slovo

po kojem plovi,

kad je svijet otvaranje,

po kojem slovi,

kad je stvaranje,

po kojem protuslovi,

kad je rastvaranje,

kad se stvari truse,

svaka u se,

svaka u se,

u zatvaranje.

I stvar je stvor,

i ona ima ime,

i ona vapi:"Ajme,

ne napuštaj me, zima mi je,

ne napuštaj me, tmina mi je,

ne napuštaj me, zemlja mi je",

i ona ima svoju tlost

i svjetlost.

Stvar

jest kao i stvor

sa tvari ugovor.

U predvečerje isprevrće

slova,

praista u nova,

i zaista,

što je bilo vrt,

već se čita smrt.

U predvečerje načinje

sebe kao činjenicu,

sebe kao svojstvo,

nečija načinjenica

sumnja u samoopstojstvo,

primjerice imenica

mrači svoju čitkost,

sumrači se, svlači,

razodijeva Eva

do gola, do glagola.

U predvečerje omekša,

obris briše, mreška se

smješka, kaže hoću

mraku, da bi noću

ta otkinuta tkost,

ta takoreći nitkost,

ta duša lutke

ušetala u dušu svijeta,

utkala se u svoju bit.

Ta, dakle, nit

raščinjena tkanja

sanja

svoj broj, svoj zbroj,

svoju kombinaciju,

stvar sanja rastvariti se,

rastvoriti se

u svoj praskozor,

svoj dan, svoje van,

u svoju inkantaciju.

I stvar je stvor,

i ona pita,

tko je tka,

tko je ta

paučina čina,

taj savez, vez,

to sa i bez.

Kruno Quien

 

Prijavi na DeliciousPrijavi na DiggPrijavi na FacebookPrijavi na Google PlusPrijavi na StumbleuponPrijavi na TechnoratiPrijavi na TwitterPrijavi na LinkedIn