• Zgrada izvana, iznutra, knjižnica, hol...

Rekli su...

Sve velike stvari možemo spoznati samo s određene udaljenosti. Tko se brdu približava s povećalom, primijetit će samo zrna pijeska i insekte.

Frank Thiess

Obljetnice

Edgar Allan Poe
„Poludio sam, uz duga razdoblja zastrašujućeg zdravog razuma." Poe je rođen 19. siječnja 1809. godine u Bostonu. Bio ...
Jane Austen
„Ne želim da se ljudi sa mnom u svemu slažu – to me pošteđuje pretpostavke da ih moram voljeti." Engleska književnica ...
Italo Calvino
Iako rođen na Kubi, 15. listopada 1923. godine, Calvino je talijanski pisac. Otac mu je bio agronom iz Ligurije, a majka botaničarka sa Sardinije. ...
Vesna Parun
Od prve do šeste godine: lovila morske puževe. Od šeste do osamnaeste: pasla tuđe koze (na Parnasu). U osamnaestoj: sazrela za ...
John Keats
Pjesnik, romantičar John Keats rođen je 31. listopada 1795. godine u Londonu, a umro je samo 25 godina kasnije, 23. veljače u Rimu od tuberkuloze. ...
Bela Hamvas
Cijelo se čovječanstvo priprema stopiti u jednu dušu, koja je lakovjerna, zaostala, despotska, ne zna misliti, voljeti, samo strahovati, ...

I stvar je stvor,

i ona slavi slovo

po kojem plovi,

kad je svijet otvaranje,

po kojem slovi,

kad je stvaranje,

po kojem protuslovi,

kad je rastvaranje,

kad se stvari truse,

svaka u se,

svaka u se,

u zatvaranje.

I stvar je stvor,

i ona ima ime,

i ona vapi:"Ajme,

ne napuštaj me, zima mi je,

ne napuštaj me, tmina mi je,

ne napuštaj me, zemlja mi je",

i ona ima svoju tlost

i svjetlost.

Stvar

jest kao i stvor

sa tvari ugovor.

U predvečerje isprevrće

slova,

praista u nova,

i zaista,

što je bilo vrt,

već se čita smrt.

U predvečerje načinje

sebe kao činjenicu,

sebe kao svojstvo,

nečija načinjenica

sumnja u samoopstojstvo,

primjerice imenica

mrači svoju čitkost,

sumrači se, svlači,

razodijeva Eva

do gola, do glagola.

U predvečerje omekša,

obris briše, mreška se

smješka, kaže hoću

mraku, da bi noću

ta otkinuta tkost,

ta takoreći nitkost,

ta duša lutke

ušetala u dušu svijeta,

utkala se u svoju bit.

Ta, dakle, nit

raščinjena tkanja

sanja

svoj broj, svoj zbroj,

svoju kombinaciju,

stvar sanja rastvariti se,

rastvoriti se

u svoj praskozor,

svoj dan, svoje van,

u svoju inkantaciju.

I stvar je stvor,

i ona pita,

tko je tka,

tko je ta

paučina čina,

taj savez, vez,

to sa i bez.

Kruno Quien

 

Prijavi na DeliciousPrijavi na DiggPrijavi na FacebookPrijavi na Google PlusPrijavi na StumbleuponPrijavi na TechnoratiPrijavi na TwitterPrijavi na LinkedIn