• Zgrada izvana, iznutra, knjižnica, hol...

Rekli su...

Postoje ljudi čiji je život tako dobro ispunjen da nas ni svojom smrću ne mogu obeshrabriti.

Ivo Andrić

Obljetnice

Eugene Ionesco
„Ja ne poučavam, ne svjedočim, ne objašnjavam, nego nastojim objasniti samoga sebe…“  (Dnevnik) Eugene ...
Ivo Andrić
„Priča je kao čovjek za koga vrijeme nema više značenja i koji stoga ni u tuđem životu ne pridaje vremenu ni redovnu tijeku vremena neku ...
Pravu je pjesmu trebalo napisati
davno,
kad tamne urne života stajahu visoko
na pozlaćenom zenitu ljeta,
nepomične,
i zvuci dubina
nisu ih dodirivali.
Kada su šutnje bile gorče a riječi
lepršavije
i misli su se susretale s mislima
poput sunčanih zraka u začaranim
odajama juga.
Prvu je pjesmu trebalo napisati davno,
dati je ljudima, da je prezru, i
bez nje otići
dalje
da bismo se mogli za njom
u mraku
obazreti.
Ali prava bi nas pjesma bila odvela
za sobom, u svoju zbilju
gdje se drveće smrzava i gdje rastu
velike mrtve oči ljudi
kao jezera.
Prava bi nas pjesma utopila u njih,
u ta jezera,
u te oči, velike, mrtve. U te urne
koje su polagano sa zenita
silazile
i poredavši se u krugu oko našeg srca
ljupkošću slavuja
dozivale njegov pepeo.

Prijavi na DeliciousPrijavi na DiggPrijavi na FacebookPrijavi na Google PlusPrijavi na StumbleuponPrijavi na TechnoratiPrijavi na TwitterPrijavi na LinkedIn