O jeziku

O njemu, da! O čarobnome vrelu,

Što davno ključa iz šikare naše

I snagu svoju razmaho je cijelu

Kada ga stijenje i glib zatrpaše!

 

 

On zvuči i psiče, teče gradu i k selu,

Kroz zlato njiva, zelenilo paše;

Na vatru nalik lije svjetlost vrelu

U sve nam sude, čuture i čaše.

 

 

Ne znamo da l' smo gradili mi njega,

Il on je nama svoju dušu dao. –

A sada, nov kad mulj i suša prijeti

 

 

U ovom lomu i gaženju svega

Još nikad Hrvat nije bolje znao

Da mu je s njime živjet i umrijeti

 

Vladimir Nazor